Povijest Istre

Istra se diči najstarijim pronađenim ljudskim artefaktom u Hrvatskoj što potječe još iz starijeg kamenog doba. To je jednostavni potočni oblutak s kojeg je davni pračovjek udarcima otkrhnuo dijelove, kako bi ga naoštrio i pretvorio u oruđe. Predmet je star oko 800 000 godina, a pronađen je u pećini nalazišta Šandalja, nedaleko Pule. U drugoj pećini istog nalazišta otkriveni su nalazi iz mlađeg kamenog doba - ostaci pračovjeka kromanjonskog tipa, kosti lovnih životinja i veliko ognjište, stari oko 12 300 godina. U to su vrijeme prastanovnici Istre živjeli i u Romualdovoj pećini kod Limskog kanala i Vergotinovoj spilji kod Poreča. Vladalo je ledeno doba.

Promjenom klime u Istri je oko 6000. pr. Kr počelo mlađe kameno doba, neolitik. Ledeno doba je završilo, klima postajala pogodnija za život te se razbujao biljni i životinjski svijet. Neolitski čovjek je izašao iz spilja, naučio bolje obrađivati kamen, a oruđe nasađivati na drveni držak. Otkrio je glinu i izumio izradu posuđa. Istarske posude iz tog razdoblja su jednostavne, ovalnog oblika. Ukrašavane su utiscima rubom školjke ili drugim predmetima. Uz ratarstvo i stočarstvo, razvilo se i tkanje, a drevni su Istrani prestali s nomadskim načinom života i stvorili prva naselja s kolibama djelomično ukopanim u tlo. Takvih je naselja bilo u južnoj Istri, na području Verudele, Vele Gromače, Vižule, Paradišela i drugdje.